Prijevodi ovog dokumenta

Sloboda ili Copyright?

by Richard Stallman

Nekada davno, u vrijeme tiska, za poslove pisanja i izdavaštva uspostavljena je industrijska regulacija. Nazvana je copyright. Svrha copyrighta je bila ohrabrivanje izdavanja različitih pisanih radova. Način na koji je to činio je bio prijenos prava za tisak recentnih radova sa autora na izdavača.

Prosječni čitatelji nisu imali razloga da osporavaju taj način, jer copyright je ograničavao samo izdavanje, ne i stvari koje je čitatelj mogao učiniti. Ako je i podigao cijenu knjige za neki mali iznos, to je bio samo novac. Copyright je bio društveno koristan, kako je bilo i planirano, s malo tereta za samo društvo. U to doba svoj posao je radio kako spada.

Tada je naišao novi način razmjene informacija: računala i mreže. Prednost tehnologije digitalnih informacija je da olakšava kopiranje i manipulaciju informacijama, uključujući softver, glazbene zapise i knjige. Mreže su ponudile mogućnost neograničenog pristupa svim vrstama podataka - informacijsku utopiju.

Ali jedna prepreka se ispriječila na tom putu: copyright. Čitatelji koji su koristili svoja računala za razmjenu objavljenih informacija su tehnički govoreći bili prekršitelji copyrighta. Svijet se promijenio i ono što je nekada bila industrijska regulacija izdavača sada je postalo ograničenje za društvo čijoj je službi prvotno bilo namijenjeno.

U demokraciji, zakon koji brani popularnu, prirodnu i korisnu aktivnost, obično ne traje dugo. No moćni izdavački lobi je bio odlučan u nakani da spriječi društvo da se koristi prednostima računala, a copyright se pokazao kao odgovarajuće oružje. Pod njihovim utjecajem, umjesto da prilagodi copyright novim okolnostima, vlade su ga učinile rigoroznijim no ikad, i utvrdile neprimjereno stroge kazne za čitatelje uhvaćene u razmjeni sadržaja.

No ni to nije sve. Računala mogu biti moćna oružja dominacija kada nekolicina ljudi kontrolira što rade računala drugih ljudi. Izdavači su shvatili da prisiljavajući ljude da koriste specijalno dizajnirane programe za čitanje digitalnih izdanja knjiga, mogu zadobiti do tad neviđenu snagu: mogu prinuditi čitatelje da plaćaju, pa čak i da se predstave, svaki put kad čitaju knjigu!

To je san izdavača, i oni su utjecali na vladu Sjedinjenih Američkih Država da donese Digital Millenium Copyright Act 1998. Taj zakon im daje potpunu i legalnu moć nad skoro svim što čitatelj može činiti s elektronskom knjigom. Čak je i čitanje bez predstavljanja zločin!

I dalje imamo iste stare slobode pri korištenju papirnatih knjiga. No ako elektronske knjige zamjene papirnate, ta iznimka će biti od nikakva značaja. S "elektronskom tintom", koja omogućuje stavljanje novog teksta na vidljivo otiskan komad papira, čak i novine mogu postati kratkotrajne. Zamislite: nema više antikvarijata s korištenim knjigama, nema više posuđivanje knjige prijatelju, nema više posuđivanja knjige iz knjižnice, nema više "rupe u zakonu" koja bi omogućila nekome da čita a da ne plati. (A sudeći prema reklami za Microsoft Reader, nema više ni anonimne kupovine knjige.) To je svijet koji su nam namijenili izdavači.

Zašto je toliko malo javnih rasprava o ovim važnim promjenama? Većina građana još nije imala priliku susresti se s političkim pitanjima izazvanim ovom futurističkom tehnologijom. Usto, javnost je učena da copyright postoji da "zaštiti" posjednike copyrighta, a impliciralo se da se društveni značaj ne računa.

No kad društvo počne uveliko koristiti elektronske knjige, pa se otkrije režim koji su im izdavači pripremili, doći će do otpora. Čovječanstvo neće prihvatiti ovu šalu za sva vremena.

Izdavači bi htjeli da vjerujemo da je ograničavajući copyright jedini način da se umjetnost održi na životu, ali ne treba nam rat zbog kopiranja da se potakne raznolikost izdavanih radova; i kao što su Greatful Dead pokazali, privatno kopiranje između obožavatelja nije nužno problem za umjetnika. Legalizacijom kopiranja elektronskih knjiga među prijateljima možemo postaviti copyright u industrijsku regulaciju, odakle je i potekao.

Za neke vrste pisane riječi trebamo otići i korak dalje. Za nastavne tekstove i monografije bi svi trebali biti podsticani da ih reizdaju u elektronskom obliku u cjelosti jer to pomaže očuvanju zapisa a i čini ih dostupnijima. Za udžbenike i većinu radova na koje se odnose, objavljivanje promijenjenih inačica bi trebalo biti također dozvoljeno, jer to podstiče poboljšanja.

Kada računalne mreže omoguće jednostavan način da se nekome pošalje mali iznos novca, svi razlozi za ograničavanje kopiranja će nestati. Ako volite knjigu, a na računalu se pojavi poruka koja veli "Klikni ovdje da autoru doniraš 5 HRK", tko ne bi kliknuo? Copyright za knjige i glazbu, u smislu dijeljenja nepromijenjenih kopija, bit će potpuno zastario. I to ni trenutka prerano!

Ostali tekstovi za pročitati